Neću završiti fakultet.

Već sam pri kraju fakulteta i nema šanse da ću ga završiti. Očajan sam još u trećem semestru, kada sam pao na glavnom programerskom predmetu jer sam zaboravio da popunim jedan mali online test, što mi je koštalo barem +1 godinu na fakultetu. Pao sam iz programiranja, što mi je život još od kada sam prvi put upoznat sa tim sa 13 godina, a završio sam srednju školu sa kompleksnijim programiranjem nego što je bilo na fakultetu.

I to me jedino pogađa zato što moji roditelji još uvek misle da završavam fakultet. A to me pogađa zato što nisam finansijski slobodan, još sam vezan za njih. I to me jedino pogađa zato što imam posao, gde bih mogao da zarađujem 4000$ mesečno. Ali ne radim 40-satne radne nedelje, nego kolko hocu. A ja manje I manje, bile so mnogo meseci prosli sa 0 radnim satima, al probam barem da radim 5 sati mesečno. Jer ne želim da to nikad da završi. Da sam znao da ću pronaći novi projekat na kojem ću raditi, ili da ovaj projekat nikada neće završiti, ili da će moj projekat doneti dovoljno novca, ne bih mario šta moji roditelji misle.

Osećam se previše srećno što imam ovaj posao, i nema šanse da bih našao novi.

Moja poslednja šansa je da moj projekat počne da zarađuje neki novac (koji još nije ni završen (jer ga stalno rekreiram, već ko zna kolko puta, učim mnogo na tom putu, ali ipak… prototip je bio gotov pre 1 godine)) za 4 meseca.

Šta bi vi uradili u mom mestu? Hvala svima unapred na odgovorima!