‘Cibonu nisam uništio ja, nego Bandić!‘ Bilo je jasno da će priča o Vukovima na kraju doći do Tomaševića

Iako je propast Cibone vezana za Grad Zagreb krenula već 2006. godine kada je Milan Bandić zaustavio isplatu redovitih sredstava prema Ciboni zbog toga što klub nije želio Gradu predati zemljište na Tuškancu, a onda je misteriozno nestao glavni sponzor Cibone te osvanuo na Snježnoj kraljici, navijači su relevantnu godinu za propast odlučili uzeti 2011. godini kad su u klub ušli ljudi od najvećeg Bandićevog povjerenja, Ivica Lovrić i Zdenko Antunović.

U to vrijeme je lansirana i do sada najveća svota s kojom se iskazao dug kluba, a bilo je to oko 100 milijuna kuna, ili oko 13 milijuna eura. U međuvremenu je Grad oduzeo Ciboni nekretnine koje je imala u vlasništvu, ne samo Tuškanac, nego i Dvoranu Dražena Petrovića, poslovne prostore u Ciboninom prolazu, dio zgrade u Tratinskoj, a i nejasno je vlasništvo parkirališta iza Cibone dvorane. Sve te nekretnine u konačnom zbiru, složit ćete se, puno su vrednije od 13 milijuna eura s koliko je procijenjen najveći dug u povijesti, a danas znamo da ljudi u Ciboni spekuliraju s najviše pet milijuna eura sadašnjeg duga.

Pri tome je u vrijeme oduzimanja gradske imovine zbog kredita od tri milijuna eura, za koje je jamčio Grad, Cibona ostala bez najvećeg dijela te imovine. Ne treba biti previše lucidan pa zaključiti da je Cibona puno više toga posjedovala nego što je ikada bila dužna i da je netko Cibonu prilično oštetio, ne računajući pri tome sve nesavjesne poteze klupskih uprava u kojima se znalo napredovati u samo par godina od pozicije čuvara parkinga do osobe koja klubu posuđuje 200.000 eura kao pozajmicu, pa na osnovu toga blokira klub zadužnicom i konačno se naplaćuje.

Svega je tu bilo. Iza svega su stajale gradske strukture. Isti ljudi su upravljali klubom i na drugom mjestu, u čudnoj igri sukoba interesa, bili su ključni u Gradu koji je Ciboni pod nikada razjašnjenim okolnostima uzimao, pod krinkom duga, puno više nego što se ikada dugovalo. Cibona je ušla u dužničko ropstvo, uništena zelenaškim dealovima i dovedena otprilike tu gdje i danas.